Tipovi računarskih mreža
utorbica | 04 Mart, 2015 23:33
Računarske mreže su, prema svojoj veličini i funkcijama koje imaju, svrstane u dve osnovne grupe:
- Lokalna računarska mreža (LocalArea Network, LAN) predstavlja osnovu svake mreže . Ona može biti jednostavna (dva računara povezana kablom), ili složena (stotine računara i periferijskih uređaja u jednoj velikoj korporaciji). Osnovno obeležje lokalne računarske mreže je to što je ona prostorno ograničena.
- Regionalna računarska mreža (WideArea Network, WAN), sa druge strane, nije prostorno ograničena . Ona može da poveže računare i uređaje širom sveta. Regionalnu računarsku mrežu čini veliki broj povezanih lokalnih mreža. Internet je, verovatno, najbolji primer ove vrste mreža (mada se za Internet češće upotrebljava naziv „globalna mreža").
Prethodna podela računarskih mreža po svojoj veličini je veoma uopštena. Moguća je i finija podela, po kojoj se računarske mreže po svojoj veličini dele na:
- personalne mreže (eng. Personal Area Network - PAN),
- lokalne mreže (eng. Local Area Network - LAN),
- bežične lokalne mreže (eng. Wireless Local Area Network - WLAN)
- mreže širokog područja (eng. Wide Area Network - WAN) i
- globalne mreže
Personalne mreže povezuju uređaje jednog korisnika. PAN mrežu čini računar povezan sa štampačem, skenerom, PDA, mobilnim telefonom i sl. Rastojanja koja može da podrži ovakva mreža su veoma mala: od jednog metra, do nekoliko metara.
Lokalne mreže povezuju dva ili više računara (ali i drugih uređaja) u ograničenoj geografskoj oblasti. To je najčešći način organizovanja računarske mreže u okviru jedne firme, škole ili neke druge ustanove. Brzina prenosa informacija je vrlo velika (veća od ostalih tipova mreža), a rastojanja između uređaja se kreću od nekoliko metara do nekoliko kilometara.
Bežične lokalne mreže su lokalne mreže kod kojih računari ne moraju kablovima biti povezani na mrežu. Brzine prenosa podataka su značajno niže od „žičanih" lokalnih mreža, ali zato omogućuju mobilnost korisnika. U objektima koji ne dozvoljavaju sprovođenje kablova, „kopanje zidova" ili je potrebno brzo i uz što manje angažovanja omogućiti korisnicima priključivanje na mrežu, bežične mreže su odlično rešenje.
Mreže širokog područja (gradske mreže) povezuju lokalne mreže i obično ih čine iznajmljena linija i uređaji koji omogućuju povezivanje na iznajmljene linije.
Globalna mreža povezuje sve prethodne mreže u jedinstvenu celinu koja omogućuje korišćenje resursa i informacija širom čitave planete. To je mreža koju poznajemo kao Internet.
Svaki računar u računarskoj mreže predstavlja jedan čvor.
Prema značaju pojedinih čvorova u mreži, mreže se dele na:
- od-čvor-do-čvora (mreže ravnopravnih korisnika - eng. peer-to-peer).
- klijent-server (eng. client-server) i
U mrežama od-čvora-do-čvora (mreže ravnopravnih korisnika) svi učesnici u komunikaciji su ravnopravni. Svaki računar u ovakvim mrežama poseduje određene podatke ili programe potrebne drugima, ali i zahteva podatke ili aplikacije koje drugi poseduju. Ako se organizacija od-čvora-do-čvora odnosi na upravljanje mrežom, to znači da je svaki računar potpuno autonoman. Svaki korisnik mora da vodi računa o programima koje će instalirati i mora sam podešavati sve parametre računarskog sistema. Ovo može postati vrlo nestabilna mreža ako ima više računara, a korisnici nisu stručni u podešavanju sistema ili su nemarni. Sigurnost mreža od-čvora-do-čvora je na vrlo niskom nivou.
U klijent-server mrežama, podaci se smeštaju na računarima sa posebnom funkcijom - na serverima. Zadatak servera je da pružaju usluge korisnicima, koji koriste računare skromnijih mogućnosti, a zahtevaju neku složenu obradu ili pristup velikim bazama podataka. Računari koji iniciraju komunikaciju i traže određeni podatak ili obradu od servera nazivaju se klijenti. Klijent-server organizacija omogućuje i lakše upravljanje lokalnim mrežama. Na serveru se, u tom slučaju, definišu korisnički nalozi i upravlja pravilima pristupa. Takve mreže su i sigurnije jer klijenti moraju da se povinuju pravilima definisanim na serveru. Server može i automatski podešava klijente, ažurirati antivirusne programe na klijentima, proveravati sadržaj poruka koje idu od ili ka klijentima, itd. Kada u lokalnoj mreži ima više od desetak računara, uvođenje klijent-server organizacije značajno olakšava upravljanje mrežom.
Uvod u računarske mreže
utorbica | 04 Mart, 2015 23:16
Čestitamo
utorbica | 04 Mart, 2015 23:12
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.